Naselja u Prezidu - DVD PREZID - Dobrovoljno vatrogasno društvo Prezid | Gorski kotar - Grad Čabar

DVD PREZID on line

Povijest

NASELJA

Naš poznati putopisac Dragutin Hirc u svom djelu "Gorski kotar" objavljenom u Zagrebu 1898. godine, putujući iz Čabra prema Prezidu, zapisao je slijedeće: "Zahvativ najvišu točku ceste, zagledaš pred sobom duboku zelenu kotlinu, u koju se spuštaš lagano, da se uzdigneš strminom, koju je pravo nazvalo Kozjim Vrhom. Lagano se uspinjahu konji i dva puta su morali počinuti, pa akoprem je tako, to ovim strmim putem ipak voze drva i lies iz prezidanskih šuma ili sa piljenica. Kad si se mućno i težko uspeo, odšteti te priroda dalekim i veoma raznoličnim vidikom na alpinske krajeve, a kad si prošao seosce Kozji Vrh (928 m), zagledaš pod sobom opet ogromnu kotlinu ili ponikvu u kojoj se naselio Prezid, uzdignuv se 764 m nad površinu mora". I brojni drugi putopisci prolazili su ovim krajem no iza njih o Kozjem Vrhu ostalo je malo zapisa.

Kozji Vrh - Žalosni Vrh za vrijeme obilježavanja blagdana Sv. Gospe

O vremenu nastanka ovog naselja i naseljavanju tog prostora, danas je malo poznato. Iz podataka o naseljavanju susjednog Starog Kota (Binkla) koje je započelo u XVII. stoljeću iz smjera Čabra radnicima tamošnje željezare i njihovim obiteljima, može se pretpostaviti da je dio njih svoje domove sagradio na Kozjem Vrhu jer se ovdje nalazio put izmešu Prezida i ostalih naselja. Nevjerojatno je da se iz Čabra naseljavao udaljeniji Stari Kot a da se nije naseljavao bliži Kozji Vrh. Kao potvrdu da je možda već pprije prvog spominjanja Kozjeg Vrha početkom XIX. stoljeća ovdje postojalo naselje možemo naći u starijim dokumentima i spominjanju skupa naselja Gorachy Praesider (Gorači Prezidanski) koje je obuhvaćalo pored Kozjeg Vrha još i Bazle, Bebare, Breske (između Lautari i Tajčari), Celovce, Eržence, Lautare, Lukce, Prhulu, Runce, Škerlivce, Škarpine i Žalosni Vrh. Izgledno je, a to se može pretpostaviti i temeljem određenih prezimena koja se u Čabarskom urbaru iz 1778. godine te nekim drugim dokumentima spominju, da je to područje također bilo naseljeno u vrijeme Zrinskih i njihove metalurgije u Čabru. Dokaz toga potražio sam u knjizi Antuna Burića "Povijesna antroponimija Gorskog kotara" i Slavka Malnara "Prezimena u čabarskom kraju kroz stoljeća" pretpostavljajući da ću temelejm spominjanja pojedinih prezimena moći utvrditi i početke naseljavanja ovih prostora. To mi na žalost nije uspjelo iz razloga što se ime naselja Kozji Vrh spominje dosta kasno, tako da pretpostavljam da su prvi žitelji bili u naseljima koja su se u ono vrijeme drugačije zvala npr. Gorači Prezidanski.

U navedenim knjigama spominju se slijedeće osobe: Josephus Janesh (1831.), Pavao Bebar, Valentin Jannes i Ivan Kenda (1858.), Gasparus Tusek (1859.), Pavao Lipovac (1860.), Petar Lakota (1867.), Rade od Penafort Mohorić i Simeon Tušek biskup (1885.), Antun Troha (1886.g.), Vjekoslav Ostank (1888.), Franjo Janeš (1901.), Filip Rigler (1903.), Ivan Gril (1904.), Ivan Benčina (1905.), Antun Vesel (1906.), Vjekoslav Hotank (1912.), Jakov Palčić (932.), Ivan Kotur (1948.), Ratko Pavlić (1971.) i Midhat Jašarević (1981.g.). U obližnjim naseljima koja su bila u sastavu Gorači Prezidanskih naišao sam na spominjanje još nekih drugih osoba. Tako se u Lautarima spominju 1858.g. Valentin Poje, Andre Troha, Matija Turk, Anton Pantar, Lovro Reljac i Petar Šturm, u 1859. Jakov Lautar, Jakov Malnar, u 1860.g. Mathias Kovač i Mathias Žagar, u 1882.g. Filip Šturm. U Bazlima se spominju 1858.g. Antun Malnar i Andre Turk , u 1861.g. Lovro Mihelich a 1882.g. Antun Mihelić dok se u Tajčarima Antun Turk spominje u 1884.g., Antun Kovač u 1885.g., Jakov Panrat u 1889.g. i Ivan Štajdohar u 1914.g. U Runcima su bili Filkip Reljac (1882.g.), Antun Loknar (1884.g.) i Antun Vesel (1906.g.), a spominje se i Sherlevaz-Gorachi (Škerlevci) i Laurentius Troha 1759.g. U obje knjige nisam našao na spominjanje nijedne osobe vezano uz Eržence, Lukce, Škarpine, Žalosni Vrh, Celovce i Bebare. Razlog toga leži možda u činjenici da su mnoga prezimena vezane uz Gorače kao skup nasellja, ista nisam mogao odvojiti i na taj način znati pripadaju li možda nekom od gore navedenih naselja. Pri tome sa našao jednu zanimljivost. Naime, u više navrata kod pojedinih prezimena spomenije se naselje Monte što bi u prijevodu značilo gora, planina, brijeg. Dakle, moglo bi se raditi o naselju Gorači a na jednom mjestu u svojoj knjizi Burić spominje "Montibus" kao ime naselja Kozji Vrh,, iako su ga Talijani zvali Montecaprio. Uz monte su vezana prezimena Kavalir (1709.), Šturm (1712.), Bebar (1724.), Perc (1750.), Kranjc (1753.), Hodolin (1774.), Janesh, Koroussecz i Volf (1791.), dakle prezimena dio kojih bi mogli povezati s Kozjim Vrhom. Burić u svojoj knjizi navodi podatke o stanovnicima Kozjeg Vrha i susjednih naselja za koja pretpostavlja da su sačinjavala Gorače Prezidanske. Iz tih podataka vidljivo je da je najviše stanovnika bilo 1869.godine i to 454, a zatim slijede 1857.g.(421), 1931.g. (412) i 1890.g.(400), a danas ih je nešto manje od stotinu. Rudolf Janeš iz Kozjeg Vrha prikupio je također podatke o kretanju broja stanovnika a pri tome je umjesto naselja Runci uzeo u obzir Milanov Vrh. Po njegovim podacima najviše stanovnika bilo je 1931. godine (685) i 1910.g. (638), a na različitost brojeva stanovnika utjecala je činjenica da je 1907. godine na Milanovom Vrhi zgrađena parna pilana koja je zapošljavala oko 200 stanovnika. Prema Janešovim podacima i "Popisu pučanstva iz 1818.g. " Kozji se Vrh tada zvao "Gorachy Praesider" tj. Gorači Prezidanski i imao je 42 kuće s 296 stanovnika. Iz ovog naselja, poznatog po crkvici Majke Božje od sedam žalosti, potujećiu dva svećenika i to iz iste kuće zvane "Kunjšli". To su bili Leonardo Janeš rođen 1782. godine i Juraj Janeš rođen 1802.g. Otac od Jurja zvao se Simon i bio je nećak svećenika Leonarda. U knjizi J. Kebe " "Križna Gora nad Ložem" iz 1987. godine u poglavlju gdje se spominju svi svećenicikoji su tamo službovali, na strani 38. je i Juraj Janeš koji je tu bio od 1837.-1844. godine, nakon čega je premješten u crkvu u Novoj Štifti. Tu je službovao i i Leonardo Janeš. Kuća "Kunjšli" nalazila se tada uz glavnu cestu koja je vodila iz Čabra preko Gorači i Kozjeg Vrha za Prezid i dalje za Sloveniju. Tu cestu mještani zovu "stara cesta" jer sadašnja. nova cesta, Gorači - Kozji Vrh - Prezid izgrađena je tek oko 1890. godine. Vjerojatno je i to jedan od razloga što su iz te kuće potekla ta dva svećenika, jer je kuća bila na prometnom pravcu gdje su se zaustavljale kočije koje su putovale od gospoštije Čabar u nabližu gospoštiju Snježnik kod Kozarišća i obratno.

Kasnije se u ovoj kući javlja prezime Lipovac, pa se kao prvi vlasnik nakon formiranja zemljišnih knjiga spominje Nikola Lipovac, Zadnji vlasnik pred II svjetski rat bio je Valentin Lipovac kojem se izgubio trag negdje u Francuskoj. Doma je ostala njegova supruga Marija s tri kćerke: Olgom, Emom i Marijom. Tokom II. svjetskog rata izginula je skoro cijela obitelj, ostala je samo Ema koja se poslije rata udala u Gerovo za Pajnića. Zbog toga poslije rata nije obavljana ta kuća, ali se još uvijek vide ruševine. U blizini se sada nalazi vikendica, koju je podigao jedan Slovenac, a kasnije je prodao sumještaninu koji živi u Izoli. Stariji mjestani, bliži susjedi, znali su pričati kako je u toj kući bilo mnogo starih knjiga koje su zadnji potomci koji su živjeli u velikom siromaštvu ložili umjesto drva. Ali to bi svejdno izgorjelo u ratu 1942. godine kada je talijanski okupator temeljito popalio sve zaselke a među prvima Kozji Vrh. Kozji Vrh mogao se u ona vremena pohvaliti s tri trgovine - kod Muharića, kod Vinkota Jaklavog i kod Majzla, a isti su imali i gostionice. Tu je bio krojač Roman Mohorić a izgledno je da je bilo i nekih drugih zanimanja. Ovo naselje imalo je obrte uglavnom vezane uz svakodnevno življenje ali i prometne pogodnosti, a tome je svakako doprinjela činjenica da se ovuda prolazilo iz Prezida i Čabra prema Milanovom Vrhu gdje je bila velika parna pilana, ali i preko Binkla (Stari kot) u susjedna slovenska naselja.

NASELJA KOJIH VIŠE NEMA ILI SE RIJETKO SPOMINJU

AUPTI - dio naselja Kranjci. Po jedno priči to su bili opati ili fratri. U Prezidu jošp i danas postoji nadimak "Auptek".

BAZLI - Zaselak u okolici Kozjeg Vrha. Nekada je spadao u Gorače Prezidanske. Po jednom tumačenju ime dobilo od riječi "bezlat". Po drugima ime je nastalo od grč. riječi "basileus"= kralj, a možda i od grč. "basis"= osnova, temelj, oslonac, podloga, teritorij.

BEBARI - Zaselak u Goračima Prezidanskima. Po jednom tumačenju ime nastavo iz prezimena Bebar (njem.Weber"=tkalac. Postoji i njemačka riječ vebar (heber) u značenju dizač. dok njemački weben znači tkati. No postoji i njem.riječ biber u značenju dabar, a "biberschwanz" znači crijep zaobljen s jedne strane, s izbočenjem kojim se drži za krovnu konstrukciju. Bebari bi mogli biti stanovnici koji nose dabrovinu ili su možda tkalci.

BRESKI - Zaselak u Goračima Prezidanskima, između Lautari i Tajčari. Po nekim tumačenjima ime nastalo prema talijanskom gradu Brescia, no postoji i tal. riječ "breša" vrsta vatrenog oružja koje se proizvodilo u Bresciji.

CELOVCI - Zaselak u Goračima Prezidanskima. Najviše naselje kod nas na preko 1000 metara nadmonske visine. Pretpostavlja se da su prvi stanovnici bili rudari iz Celovca (danas Klagenfurt) te otuda naziv naselja. Postojie talij. riječi "cella" = ćelija, dok latinska "cela" ( od grčkog "koilos"=izduben, udubljen) znači udubina. Dakle, Celovci bi bili naselje smješteno u udolini, udubini.

ERŽENCI - zaselak iznad Kozjeg vrha. Ime je možda nastalo po prezimenu Eržen. Postoji i njem. riječ "ersten" u značenju nadomjestiti, nadoknaditi, zamijeniti.

GROHARI - zaselak ispod Žalosnog Vrha uz granicu sa Slovebnijom. Po jednom tumačenju ime je nastalo od prezimena Grohar. U njemačkom jeziku postoji riječ "grus" u značenju prhak, rastresiti, šljunkovit, sipak, porozan.

KENDI - naselje u blizini Kozjeg Vrha. Postoji tumaćenje da je naziv nastao od preztimena Kenda koje je talijanskog podrijekla. Grčka riječ "koinos" znači zajednički, talijanska "candela" = svijeća a latinska "candidus"=bijeli, čisti. Postoji i francusa riječ "candi" u značenju pročišćen.

KRANJCI - Naselje iznad Prezida u blizini Kozjeg Vrha. Prema usmenoj predaji moglo bi biti starije od Prezida. Navodno su se tu naselili došljaci iz Kranjske i otud počeli naseljavati Prezid. U sastavu je bilo nekoliko zaselaka među kojima i Aupti. Tu se nalazi stara crkvica sv. Petra i Pavla. Postoji njemačka riječ kranz u značenju vijenac a talijanski naziv je Cranzi.

LAČNARI - nekadašnje imanje na osami, između Milanovog Vrha i Črne Gore. Napušteno nakon talijanskog paleža 1942. godine. Postoji tumačenje da je naziv nastao od slovenske riječi "lačen" = gladan.

LAUTARI - zaselak u Goračima Prezidanskima iznad Kozjeg Vrha. Neki nastanak imena naselja vezuju uz prezime Lautar. Postoji njem. riječ "laut" = glas, a lauter, lautar bio bi lasnik, glasonoša. Talijanski naziv za ovo naselje bio je Lautari.

LEKAČI - zaselak na Kozjem Vrhu. Priča se da naziv naselja potjeće od imena Lekan koje je izvedenica imena Aleksandar. U njemačkom jeziku postoji riječ "lecken" u značenju propuštati, curiti.

LUKCI - zaselak u Goračima Prezidanskima, smješten između Tajčari i Crne gore. Napušten nakon talijanskog paleža 1942. godine. Postoji priča da je naziv naselja nastao od imena Luka, Lukec. Njemačka riječ "luke" znači okance, prozorčić, a lat. "lucrum" = dobitak, korist. Postoje i latinske riječi "lux" = svijetlo ali i "luxus"= bujnost, obilje.

MILANOV VRH - Prvotni naziv bio je Ruglasti vrh. Naselje je naziv dobilo po imenu Milan. kako se zvao netko iz obitelji Ghyczy. Talijanski se zvao Monteemiliano. Tu je početkom XX. stoljeća izgrađena parna pilana koja je zapošljavala ljude iz ovog kraja i susjedne Slovenije.U zapisima iz 1910. godine spominje se da se radi o zaselku ili hrpi kuća u kojemje živjelo 276 stanovnika, koji su spadali pod rimokatoličku župu u Prezidu a djeca su pohađala pučku školu u Prezidu.Uoči II. svjetskog rata tu su bile dvije trgovine. Jedna je postojala u sklopu kantine pilane u vlasništvu firme Žagar, a drugu je imao Franjo Troha (Tasivi). Zna se i za mašinistu Josipa Kendu (Pepinog), lugare u lugarnici na Milanovom Vrhu…Podaci o stanovništvu često puta iskazivani su vezano uz naselje Lautari.

PRHULA - zaselak iznad Kozjeg Vrha prema Milanovom Vrhu. Postoji priča da je ime dobilo po nevjesti iz Prhci, dakle po prhuli. No može se raditi i o osobi koja je imala mnogo prhuti po kosi. Tal. riječ "praecurrere" znači preteča, prethodnik, naprijed trčati.

RUNCI - zaselak u šumi nedaleko Milanovog Vrha. Talijanski naziv bio je Runzi. IZ starih dokumenata vidljivo je da je spadalo pod Upravnu općinu Prezid, rimokatoličku župu Prezid i pučku školu Prezid. Bilo je to selo gdje je broj stanovnika varirao. Tako je 1857. godine ovdje živjelo 48 stanovnika, 1869. godine bilo je 55 stanovnika, 1880. godine svega 39, 1900. godine 28, 1910. godine 29, 1921. godine 24, 1931. godine 29 te 1948. godine 4. Neko vrijeme su podaci za ovo naselje iskazivani u sklopu naseljsa Lautari. Uz Runce spominju se Antun Loknar 1884. godine, Filip Reljac

ŠKERLIVCI - Zvali su se i Sherlovac. Bo je to zaselak ispod Kozjeg Vrha prema Dolini. Po jednom tumačenju ime je dobilo po kamenom, škriljavom tlu. no možda se naziv može vezati i uz talijansko "scarlievo (Škrljevo), te je možda od tuda došao prvi stanovnik. No ima i talijanska riječ "scherzo" u značenju šala, dakle Skerlivci bio mogli biti šaljivčine.

ŠKRPINI - zaselak u Runcima. Nakon talijanskog paleža 1942. godine nije obnovljeno. Postoji tumaćenje da je naselje ime dobilo po škarpama, kamenju. Latinska riječ scorpane" znači bodeljka, riba bodež.

TAJČARI - zaselak na cesti prema Milanovom Vrhu. Postoji priča da su "tajčeri" bili poslovni Nijemci u okolici Škofje Loke. Za riječ "tajč", "dajč" postoji tumačenje da u stvari predstavlja "deutsch" = njemački. Talijanski naziv ovog naselja bio je Taiciari. Kao samostalno naselje spominje se do 31. prosinca 1975. godine. U 1857. godini ovdje je živjelo 38 stanovnika, godine 1869. bilo ih je 37, 1880. godine 26, 1890. godine 34. , 1900. godine 26, 1910. godine 25, 1921. godine 37. 1931. godine 30 a 1948. godine svega 4. Kasnije su podaci o stanovništvu vezani uz naselje Lautari.

ZBITKE - nekadašnje naselje u okolici Prezida koje je danas u sastavu Prezida kao posebna ulica. Postoji priča da je ime nastalo od riječi "zbiti, zbitke" u značenju sabiti, čvrsti. U ruskom jeziku postoji riječ "sbiten" u značenju vruć napitak od meda, žalfije i raznih mirodija. U turskom jeziku su riječi "zbiriti=sjediniti, ujediniti, složiti, "sabit" = stalni, čvrsti te "zabit" = pandur, policajac.Talijani su ga zvali Sbitte.

ŽALOSNI VRH - Zaselak na Kozjem Vrhu. Na tom mjestu nalazi se crkvica Majke Božje od sedam žalosti. Otuda mu i ime.