Povijest vatrogastva u Prezidu - DVD PREZID - Dobrovoljno vatrogasno društvo Prezid

DVD PREZID on line

O DVD-u | Povijest | Predsjednici, zapovjednici, tajnici | Pomoz Bog | Sveti Florijan

VATROGASTVO U PREZIDU

Elementarne nepogode su vrlo česte kroz sva vremena postojanja ljudi na ovome svijetu pa je ljudski bilo da se o obrani, pomoći i spašavanju od elementarnih nepogoda razmišlja već odavna a u Prezidu daleke 1886. godine. Tada su se viđeniji ljudi u Prezidu, kao što su bili Ščitomir Vilhar, Ferdo Varlaj, Anton Švigel, Rade Vlašić i Josip Klepac sastali i na skupštini 21. svibnja 1886. godine osnovali Dobrovoljno vatrogasno društvo. Bilo je to u kući Antuna Žagara, Prezid 13, gdje su sastavljena Pravila koja je potom Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada Odjel za unutarnje poslove u Zagrebu potvrdila 4. rujna iste godine. Cilj osnivanja Društva bio je obrana života i imetka stanovnika Prezida i okoline od vatre i stručno usavršavanje putem raznih stručnih listova. Društvo je na samom početku svojim organizatorskim sposobnostima učvrstio općinski bilježnik Mirko Hipšer. Istovremeno se nabavlja nova oprema, prvo mala dvokolna štrcaljka, nakon toga veća četverokolna a 1895. godine nabavljena je velika četverokolna štrcaljka i druga oprema. Vatrogasce u Prezidu nije mimoišan niti I Svjetski rat u kojemu su masovno sudjelovali. 27. prosinca saziva se prva poslijeratna sjednica i Društvo opet počinje s radom. 5. rujna 1931. bilježi se požar na kući Mate Antončića, koji vatrogasci pokuđšavaju spasiti ali zbog vjetra požar zahvaća i kuće Josipa Klepca i Cvaravu kuću. Zvono zvoni – sirena na pilani zove. Dolaze i vatrogasci iz Babnog Polja te Loške Dolin, Pudoba i Starog Trga. Bio je to najveći požar u Prezidu do 1931. godine. Dolaskom u ovaj kraj nezaboravnog učitelja Slavka Matajića Prezid dobija procvat u mnogim aktivnostima pa tako i u vatrogastvu. Više godina prije II Svjetskog rata učitelj Matajić bio je zapovjednik. Vjekoslav Matajić otrganizira kulturne aktivnosti u Prezidu i osniva tamburica. Uz Vatrogasno društvo Prezid za vrijeme njegova života Prezidanci i vatrogasci odavali su mu veliko poštovanje. Na njegovu želju časno je pokopan na mjesnom groblju u Prezidu. Uredno se vodi Spomenica koju je 1940. godine sažeo učitelj Matajić. U Spomenici se spominje kako su se postupno pribavljala sredstva od nabave dvokolne štrcaljke a potom i četverokolne, nabavi ljestvi, krovnjača i kukača, štrcarske kacige, štrcarski pojasevi, penjačke kacige, raznih odora i opreme za što su svoje priloge dali i vlasti ali i pojedinci iz Prezida. Sagrađena je i drvena baraka kao spremište. Sadašnji Vatrogasni dom je izgrađen-otvoren u okviru proslave 50. obljetnice DVD-a Prezid 1936. godine. Kroz cijelu povijest vatrogasci iz Prezida su surađivali sa susjednim slovenskim vatrogascima iz Babnog Polja i zajedno gasili požare na ovim prostorima. 14. veljače 1937. osnovana je vatrogasna knjižnica. 1938. godine Društvo je osnovalo i svoju glazbu i svoj pjevački zbor, organizirani su brojni tečajevi a praznički su se dani obilježavali budnicama. Vrijeme II Svjetskog rata u Prezidu opisan je u prilozima prigodne knjižice kada se obilježavala 100. obljetnica DVD-a u Prezidu. Poslije II Svjetskog rata DVD Prezid se konsolidira, opet se nabavlja skromna oprema, članstvo se osposobljava vježbama i tečajevima. U toj knjižici su i ostali materijali vezani uz povijest vatrogastva ali i brojni dokumenti o cjelokupnom životu u Prezidu za proteklih stotinu ljeta. Tek da spomenemo ono važnije. 1945. je održana prva poslijeratne skupština prezidanskih vatrogasaca. Od 1947. do 1950 vatrogasci sudjeljuju masovno u obnovi i uređenju Vatrogasnog doma. 1951. je podignut spomenik palim borcima – sada je to ploća na zgradi Pošte. 1953. g. kupljena nova motorna štrcaljka. 1955. godine se spajaju Narodni odbori Čabar, Prezid, Gerovo i formira se NO Čabar. 1957. godine gradi se most na Trgu kralja Tomislava. Vatrogasci 1958. uvode struju u Vatrogasni dom. Godine 1959 otvoren je Dom kulture a 1961. se asfaltira cesta u Prezidu. Svaka godina na osnovu poduzetnosti mještana donosi nešto novoga. 1966. je osnovan Vatrogasni podmladak kojega je vodio učitelj Vid Paulin a 1968. godine formiraju se i odjeljenja Vatrogasnih pionira koje vodi nastavnik Mirko Božidar Wolf. 1967. godine se kupuje prvo vatrogasno vozilo IMV Kombi. Nova školska zgrada otvorena je u listopadu 1968. godine a na mjestu stare škole gradi se kasnije nova ambulanta. U prostoru Vatrogasnog doma od 1966. godine postavljena je Zavičajna zbirka, koja je kasnije preseljene u novouređen prostor u zgradi Pošte. Prva veća proslava obljetnice organizirana je 1966. kada se slavilo 80 godina uspješnog rada prezidanskih vatrogasaca. Poslije se to ponavlja svakih 10 godina. 1976. godine obilježava se 90. obljetnica, 1986. godine 100. obljetnica, 1996. godine 110. obljetnice a 2006. godine 120 obljetnica. Nešto i o najmlađim vatrogascima koji su osnovani 21. svibnja 1968. godine a koje je prvi vodio nastavnik Mirko Božidar Wolf i nastavio s tim do današnjih dana (2006.g.). Dijelom su u vođenju pionira pomogle učiteljice Margita Antončić i Marija Šimić. U početku su formirane četiri grupe i nastupalo se na natjecanjima u četiri kategorije. Postignuti su vidljivi rezultati na natjecanjima u Mošćeničkoj Dragi, Delnicama, Vrbovskom, Hreljinu, Rijeci, Novom Vinodolskom, Prezidu, Kočevju, Starom Trgu te svake godine na Memorijalima Marijana Majetića u Plešcima. Najveći uspjeh bio je u Vratima kod Fužina kada su mladi vatrogasci iz Prezida starosti od 7 do 12 godina postali prvaci u Primorsko goranskoj županiji. U zadnje vrijeme u Prezidu je sve manje učenika u školi pa je tako došlo u pitanje opstanak sadašnje organiziranosti mladih vatrogasaca. 120. obljetnica Društva i uključivanje u obilježavanje veliki broj mladih daje opet nadu da će se opet u Prezidu obnoviti ako ne broj vatrogasne mladeži a ono kvaliteta rada s mladima i uspjesi na natjecanjima. Proslava 80. obljetnice 1966. godine bila je veličanstvena a u sklopu toga otvorebna je i Zavičajna zbirka 25. rujna 1966. godine koja je osnovana 17 travnja iste godine. Pokrovitelj proslave bio je Jerko Janeš predsjednik Skupštine općine Čabar. Proslava je obuhvaćala vatrogasne vježbe, počast mrtvima na mjesnom groblju, svećanu skupštinu s podjelom priznanja te zajedničkim druženjem i zabavom. 1967. godine nabavlja se svečana zastava koju na prigodnoj svećanosti predsjednuiku Stjepanu Žagaru II predaje najstariji mještanin Antun Antončić – Zvrtav. Iste godine kupuje se stari vatrogasni auto – mercedes za 1.200.000 dinara. 1968 osnivaju se odjeljenja vatrogasnih pionira a 1969 za te iste pionire Josipa Žagar sašila je 21 odoru i kapu, dok je Ivan Turk sašio opasače. 24. kolovoza 1969. godine bilo je i otvorenje novog vatrogasnog doma u Čabru. Nabavljena je zastava za vatrogasni podmladak. 11. studenoga1970 u Rijeku u posjet profesionalnoj postrojbi ide delegacija iz Prezida i upoznaje se sa njihovim radom a za uzvrat vatrogasci iz Rijeke im poklanjaju dio opreme. 12. lipnja1971. vatrogasci Prezida dobijaju novu Rosenbauer motorku. 1972. godine Zlatan Tušek napravio je prikolicu za Rosenbauerku, a Božo Ožbolt-Jernač obojao je gornji dio Vatrogasnog doma i vrata. 29. srpnja na vatrogasni dom je postavljena električna sirena. 4. ožujka 1973. nabavljena je motorna pumpa Tomos« za pionire, koje vodi nastavnik Mirko Božidar Wolf. Iste godine (4. lipnja) izgorjelo je skladište Goranprodukta u Mlakama. 20. i 21. kolovoza 1974. očišćen je bazen za vodu kod pilane Goranprodukta. 11. ožujka 1975. godine nabavljen je novi auto – kombi IMV. 1. lipnja 1975. godine vatrogasci iz Prezida zajedno sa vatrogascima iz Babnog Polja bili su na obilježavanju 75. obljetnice DVD Sušak. U subotu 11. i nedjelju 12. rujna 1976. godine Društvo je obilježilo 90. obljetnicu. U subotu je bila podjela vatrogasnih priznanja a u nedjelju poslije budnice na groblju je položen vijenac na grog osnivača Šćitomira Vilhara a govor je održao Vjekoslav Mataić. Navečer je bila predstava u Domu kulture gdje je sviralo 25 harmonikaša iz Pule. U nedjeljuje bila budnica, mimohod postrojbi i raport koji je podnio Filip Ožbolt-Frenckov kao komandant parade i zapovjednik DVD Prezid. Pokrovitelj je bio Vjekoslav Volf predsjednik Općionske konferencije SKH Čabar. Poslije su održane vježbe i zabava u domu kulture. Iste godine bilježi se požar na kući Jakova Trohe-Košćinca. U sljedećih 10-tak godina do obilježavanja 100. obljetnice Društva vrijedno je spomenuti...

SJEĆANJE NAJSTARIJEG VATROGASCA U PREZIDU ANTUNA ŽAGARA – KRAMARA
Antun Žagar – Kramar, čovjek koji je više od 60 godina proveo u DVD Prezid ima jednu poželjnu i nadasve pozitivnu naviku da sve što se događa u Prezidu stavi na papir i do sada je napisao čak 8 velikih bilježnica crtica potkrijepljenih najčešće i slikama ili izrescima iz novina. Kako je kao vatrogasac počeo saznali smo iz njegova zapisa o prvom prezidanskom vatrogasnom naraštaju u Zbitkama o ćemu ponosno i sam priča. Vatrogasci su u Prezidu kao i u mnogim drugim mjestima bili prije okosnica oko koje se vrtio sav život u mjestu, od vatrozaštite kao primarne zadaće do obrazovanja i kulturnih zbivanja. Onako u odorama vatrogasci su plijenili pozornost svih a posebno su veliki utjecaj imali na najmlađe. Sjeća se tako Kramar daleke 1932. i 1933. godine kada su se u zaselku Zbitke samoinicijativno okupili mališani od 8 do 14 godina i osnovali svoju grupu vatrogasaca. Željeli su biti kao i odrasli pa su među sobom izabrali komandira a koga bi nego Antuna Žagara - Kramara koji je nekako najviše odskakao po želji da se igraju vatrogasaca. Njegov zamjenik je bio Josip Žagar – Košćenc. Dalje su u sastavu bili: Franjo Žagar – Košćenc štrcar, Franjo Žagar – Ferde drugi štrcar, Franjo Žagar – Kramar penjač, Antun Žagara Živoc penjač i pjevač, Antun Naglić – Polon penjač i trubač, Vinko Kovač – Majdin penjač, Antun Šebalj – Bibar penjač, Jakov Paulin – Jevanc štrcar, Antun Troha – Meklaužek štrcar, Josip Žagar – Martinče izrađivač opreme, Franjo Žagar – Šturm svirač harmonike, i Petar Pintar štrcar. U izradi opreme Josipu Martinčetu je pomogao i njegov otac Jakov Žagar. Pjevači su s ostalima pjevali pjesme: Vila Velebita, … Oj Hrvatska mati … Prezidanske uske staze … Sada bi se slobodno moglo reči da je to bio prvi naraštaj najmlađih prezidanskih vatrogasaca koji su svoju tradiciju obnovili 1966. godine osnivanjem vatrogasnog podmlatka i 1968. osnivanjem vatrogasnih pionira. Od opreme, sjeća se Kramar imali su šljemove koje su sami izradili od trgovačke papirnate vreće – škrnicla. Penjači sui imali bijele a štrcari tamno obojene šljemove. Opasače su sami napravili od brestove kore, sjekirice od drva a sami su napravili i 4-metarske drvene ljestve. Kasnije su opasači bili od svinjske kože već kako je tko mogao napraviti. Za štrcanje su koristili štrcaljke napravljene od bazge iz kojih je izvađena srčika napravljene slično današnjoj pumpi za bicikle. Imali su male, srednje i velike štrcaljke. Josip Žagar im je napravio i dvije trube od johe sa piskom trubile za vježbu. Vježbalo se najviše nedjeljom i praznikom jer su djeca ostale dane imali posla na ispaši krava, koza i ovaca ili su pomagali roditeljima. Vodu za vježbe koristili su iz mjesne pumpe na Zbitkama u drvenim kablovima. Penjači su se uvježbavali na Kramarovom sjeniku. Hodne vježbe imali su od Šturmove kuće do zavoja kod Franckovih. Glavni zadatak uz «gašenje» vatre imali su mladi Zbitkari u uništavanju gnijezna osa. Osa je bilo svuda pa je svaki uspjeh u tamanjenju gnijezna bio radosno obilježen. I sve bi prošlo onako kako i sada prolaze dječje igre da ih jedne nedjelje nije posjetio njihov učitelj Slavko Matajić, koji je u to vrijeme obnašao i dužnost zapovjednika DVD Prezid. - Znao sam ja da nešto rade djeca na Zbitkama pa sam odlučio i osobno se uvjeriti u govorkanja sa strane, rekao je Matajić pričajući u školi što je vidio u Zbitkama i njegova je poruka glasila: «Vi Zbitkari ste vrlo sposobna djeca i samo tako nastavite, jer kada budete veći mi ćemo vas uključiti u prave vatrogasce. Radite i dalje, igrajte se vatrogasaca, sve je to na korist našeg lijepog mjesta kojega svi želimo očuvati od vatre i drugih nepogoda.» Do tada u DVD Prezid nije bilo djece niti mladeži, nego su mladi služili tek kao njihova potrčkala. Djevojke su pak bile njihov dekor u pjevačkim sastavima a nastupile su i na predstavama i bile pjevački zbor u mjesnoj crkvi Sv. «Vida mučenika», koje je također vodio učitelj Matajić. Tako je to bilo nekada, priča Kramar a za njegova sječanja i cijela bi knjiga mogla biti napisana. «Bilo je lijepo biti vatrogasac kroz sve to vrijeme a i sada osječam ponos kada me čelništvo pozove na skupštinu ili kada se od mene traži moje mišljenje.» kaže na kraju razgovora najstariji ujedno i počasni vatrogasac 85-godišnji Antun Žagar popularno zvan Kramar, koji je uz ostala vatrogasna priznanja i nositelj Spomenice vatrogasnog veterana dobijene 11. rujna 1996. godine.