Dobrovoljno vatrogasno društvo
PREZID
1886. - 2008.


DVD PREZID on line

| Naslovnica
| O dvd-u
| Vatrogasni
   dom

| Vozni park
| Članstvo
| O Prezidu
| Natjecanja i
   vježbe

| Galerije
| Kontakt


Valid HTML 4.01 Transitional

Prezid | Naselja | Vodovod | Sport u Prezidu | Mlinovi | Pilanarstvo | Školstvo u Prezidu | Obrti i zanimanja | Zavičajna zbirka Prezid | Župa Prezid

OBRTI I ZANIMANJA STARIH PREZIDANACA

U dnevnim razgovorima i komunikaciji među Prezidancima čuje se i danas kako je nekada život u Prezidu bio raznolik premda siromašan i skroman ono ipak svestran i raznolik. Tako smo zapisali riječi Željka Malnara suradnika Radio Čabra – Postaje Tršće u emisiji «Pod starim krovovima» a prema podacima od Antuna Žagara Kramara da je u Prezidu 40-tih godina prošlog stoljeća bilo 11 trgovina, a nekoliko ih je bilo i u obližnim naseljima Novi Kot i Kozji Vrh. Poznate su bile prezidanske trgovine. Jele Žagar, Josipa Tušeka, Josipa i Mirka Poje, Vida Paulina, Franje Ožbolta, Friderika Preuca, Josipa Klepca, Bože Brkljačića, Filipa Križa, Franje Pavlina i Antuna Trohe. Na Kozjem Vrhu trgovine su imali: Filip Mohorić, Vinko Troha i Antun Troha. Na Milanovom Vrhu je postojala Kantina u sklopu tvrtke Žagar ali i trgovina Franje Troha. Kako je Draga pripadala Srezu Čabar i u naselju novi Kot ili kako neki kažu Novi Binkol postojala je do početka 1941. godine trgovina «Pri Turkovih». Kakvo je stanje s gostionicama? Gostionice su u Prezidu postojale kod Jele, Tušeka, Francke Hudolinove, Slaveta peka, Ožbolta, Frica, Klepca, Križa, Štanfla i Jenkota. Na Kozjem Vrhu je gostiona bila kod Mohorića, Vinka Jaklavog i Majzla a u Novom Kotu kod Turkovih. Gdje su se Prezidanci snabdjevali kruhom? Bile su vlastite pekare Vladimira Potočnika, Slavka Klepca i Franje Kovača. A mesnice? Mesnice su imali Brovetovi, Vladimir Žagar i Ivan Jenko. Iz svih ovih radnji u ono su se vrijeme osim mještana snabdjevali i starojugoslavenski graničari jer je granica prema Italiji prolazila u blizini Prezida. Od krojača treba spomenuti Franju Žagara, Jakova Žagara, Vida Lipovca, Romana Mohorića, Ivana Žagara-Špetnjakovog dok su kao postolari djelovaali: Antun Ožbolt, Josip Žagar, Edvard Ožbolt i Danihjel Ožbolt. U ono vrijeme u Prezidu poznate krojačice bile su: Matilda Ožbolt, Mica Ožbolt, Zora Pavlin, Franka Žagar, Ivka Ožbolt i Franka Vesel. Od sedlara potrebito je spomenuti oca Ivana i sina Ivana Šebalja po domaće Škrepinov Janezok. Kovači su bili: Petar Ožbolt a kasnije njegov sin Petar, Franjo Kovač te Gabrijel Lipovac. Od stolara spomenut ćemo Franju, Dragutina, Ivana i Rafaela Ožbolta, Antuna Antončića, Josipa Pintara, Antuna Žagara, Mirka Antončića i Ivana Ožbolta. Zidari su bili: Danijel i Ivan Ožbolt, Ivan Kovač, Ivan i Franjo Mlakar a kolari Antun Antončić i Aleksandar Bebar. Mehaničarskim se obrtom bavio Tonko Žagar a kao mašinisti bili su: Josip Kenda na Milanovom Vrhu kod Firme Žagar te Ivan Antončić u Prezidu kod firme Vilhar. U Prezidu su se sigurno i djeca rađala a za to je trebala babica. Kao babice radile su Fanika Cunko i Terezija Žagar. Učitelji su bili Vjekoslav Mataić, Danica Radaković – Vrlinić. Skrb o vjeri vodio je svečenik Franjo Poš. Na Općini su radili Mate Hos kao bilježnik, Vid Paulin kao pisar i Josip Malnar redar-pandur. Ante Žagar Špetnjakov radio je kao općinski načelnik – volonter. Da se u Prezidu sačuvalo mnogo foto materijala treba zahvaliti fotografu Ivanu Kovaču iz Zbitki. Josip Bebar stariji bavio se klesanjem kamena a Josip Žagar mlađi bio je limar-špengler. Franjo Bebar poznati je ovdašnji brijač. Poštarice su onda u Prezidu bile: Ljubica Kos, Olga Turk, Irena Tušek te jedan pismonoša. Bilo je i mnogo cimpermana, šumskih radnika ali i onih koji su radili više za sebe i za svoje potrebe. Svakako vrijedi spomenuti i ondašnje harmonikaše Antuna Venka, Jakoba Hacea starijeg, Josipa Pavlina. Ivana Kovača, Franju Žagara, Antuna Kovača a harmoniku su znali svirati i mnogi drugi ali onako kako se kaže - samo za sebe. Zaista šaroliko i ništa nije nedostajalo i za ništa se nije trebalo odlaziti drugdje jer je sve bilo u Prezidu, barem ono što je trebalo za običan život običnom čovjeku – Prezidancu.