Župa Prezid - DVD PREZID - Dobrovoljno vatrogasno društvo Prezid | Gorski kotar - Grad Čabar

DVD PREZID on line

ŽUPA SVETOG VIDA MUČENIKA U PREZIDU

NEŠTO IZ POVIJESTI

Župa svetog Vida mučenika u Prezidu smještena je u pograničnim prostorima, neposredno uz granicu sa susjednom Slovenijom. Državna je granica obuhvaća s tri strane, a s četvrte graniči sa župom sv. Antuna Padovanskog u Čabru. Najveće naselje je Prezid (765 metara nad morem), a svoje ime vjerojatno je dobilo prema ostacima obližnjeg rimskog limesa (pred+zid). Iz starih je zapisa vidljiva njegova povezanost sa župom Stari trg pri Ložu (Slovenija), pa se u njihovim najstarijim listinama (Tom I) spominje "Presed in Babinu Poli", a tu su se vodile i crkvene knjige za Prezid. U neposrednoj blizini prolazila je granica, prvo između Zapadnog i Istočnog Rinmskog carstva a u vrijeme Karla Velikog između Austrije i Mađarske. U Šematizmu Riječko senjske županije zapisano je da je župa Prezid posjedovala matice od 1725. godine, a samo ime Prezid po prvi puta u našin izvorima nalazimo 1725. godine. Do tada je to bio "Altbabenfeld" ili "Staro Babno Polje". U to je vrijeme u Prezidu bila lokalna kaplanija odnosno kuratija s dva duhovnika Bolfičom i Marjaševićem, a 1807. godine službenim dekretom Ivana Ježića, biskupa senjsko modruškog, ustanovljena je župa koja je po službenim evidencijama 1914. godine brojila 2.264 katolička i 4 grko katolička vjernika. Sučija u Prezidu spominje se 1798. godine, škola je izgrađena 1880. godine, upravna je općina osnovana 1888. godine a 1912. godine u naselju Milanov Vrh pokrenut je analfabetički tečaj za pilanske i šumske radnike. Ima dosta zapisa o gradnji starih pilana, prvo na vodeni pogon, zatim na paru a u novije doba na električnu energiju. Zahvaljujući istraživanjima pok. Bogdana Mlakara, Prezidanci se osim ostataka starog rimskog limesa mogu pohvaliti i arheološkim nalazima, te starim kućama - spomenicima narodnog graditeljstva.

GRADNJA CRKVE SVETOG VIDA
Crkva svetog Vida izgrađena je 1874. godine, a prije je tu postojala mala kapelica. Groblje je bilo na obližnjem brežuljku Hrebec a kasnije je preseljeno na Maklavškovu njivu. Iz starih je pismena vidljivo da su se vjernici iz Prezida nakon strašne epidemije kolere 1855. godine, odlučili izgraditi novu i veliku crkvu, pri čemu su najveću pomoć očekivali od grofa Paravića patrona crkve. Kotarski sudac Franjo Mihić osigurao je putem Franjice plemenite Ghyczy 5000 forinti, župna crkva pod vodstvom suca Jurja Poje i vijećnika Ščitomira Vilhara dala je 1000 forinti, a sami mještani obavili su dio poslova te besplatno vozili vapno, kamenje, drvo i dr. Zidarski majstori bili su Pietro Cividini i njegov brat, oba iz Udina, dok je tesarske poslove obavljao Urban Ožbolt iz Čabra zajedno s Jurom Lautarom iz obližnjeg zaselka Lautari. Prvu misu u novoj crkvi održao je osam dana prije Dana mrtvih 1874. godine domaći župnik Antun Žagar, a u crkvi se mješao gotski i romanski stil. Kasnije se scrkva dopunjavala, nabavljen je novi oltar, svetog Vida naslikala je Fani Damecker iz Trsta sestra pokojne Irene Vilhar majke ovdašnjeg industrijalca, dok se oko Križnog puta 1894. godine angažirala Fanika Klepac. Nabavljena su nova zvona, izlio ih je Antun Blazina iz Zagreba a za njih su plaćene 3.763 Krune. Veliki zvon posvećen sv. Vidu težio je 599 kilograma, srednji posvećen Presvetom Srcu Isusovu težio je 299 kilograma, a najmanji posvećen Blaženoj Djevici Mariji bio je težak 179 kilograma. Dakle, sva tri zvona skupa su bila teška impozantnih 1077 kilograma. Početkom osamdesetih godina XX. stoljeća stari barokni vješto ukomponirani oltar zamijenjen je novim, poslije saborskim, prema zamislima župnika Ivana Novosela, koji je ostavio duboke tragove u restauraciji, gradnji i obnovi sakralnih objekata, posebice župne crkve i župnog stana u Prezidu.

CRKVICA MAJKE BOŽJE OD SEDAM ŽALOSTI NA ŽALOSNOM VRHU
Prema zapisima pok. Bogdana Mlakara crkvica na Žalosnom vrhu izgrađena je oko 1851. godine, a sadašnji izgled poprimila je oko 1900-te godine. Gradnju nove crkve vodili su talijanski majstori pod nadzorom Cividinija, a točno na mjestu gdje se nalazila prvobitna kapelica sada se nalazi oltar s glavnim kipom "Marijom od sedam žalosti".

Nekada se proštenje održavalo u vrijeme Male Gospe no sada je to za "Binkešte" (Duhovski ponedjeljak) te uz Veliku Gospu, kada crkvicu posjećuju brojni vjernici ne samo iz čabarskog kraja već i susjednih slovenskih naselja. Uz samu crkvicu i njezin nastanak vezane su tri legende. Po prvoj, ona je izgrađena u znak zahvalnosti što za vrijeme haranja kuge u Prezidu (1855. godine) na Kozjem Vrhu nitko nije obolio od te opake bolesti. Draga nam govori da se pastirima koji su ovdje pasli ovce prikazala Marija i kazala im neka starijima kažu da Majka Božja želi na ovom mjestu imati njoj posvećenu crkvicu. Treća priča vezana je uz drvosječe iz prezidanskog kraja koji su radili u šumama Nove Štifte kod Ribnice (Slovenija). Gledajući u vrijeme odmora ptice kako grade svoja gnijezda, odlučili su da i oni moraju imati u okolici Prezida na putu kojim prolaze neko utočište, te su podigli skromnu kapelicu za čašćenje Gospe kao Majke putnika. Unutrašnjost crkvice sadrži brojne radove donatora, a prije nekoliko godina crkvica je detaljno obnovljena zahvaljujući velečasnom Marku Barišiću te brojnim vjernicima i donatorima, a do same je crkvice položen i asfalt. Postoji podatak da se na zvonu crkvice nalazi otisnuta 1855. godina.

CRKVICA SVETOG IVANA I PAVLA U KRANJCIMA
O ovoj crkvici ima dosta podataka zahvaljujući pok. Bogdanu Mlakaru. Istraživajući povijest ovog objekta došao je do spoznaje da do 1770. godine ovdje nema nikakvih znamjenja ili kapelice. Godine 1829. kapelica je ucrtana u kartu ali se ne mogu utvrditi njezine dimenzije.

Pedesetak godina kasnije, 1873. godine postojala je ovdje kapelica a u zapisu župnika Kauzlarića u kronici župe Prezid navedeno je da je u Kranjcima 1916. godine obnovljenmorv i unutrašnjost kapelice. Navodno je prvobitna kapelica bila otvorenog, poljskog tipa sa svodom i debljinom zidova od 50 cm, vanjske širine 316 cm postojeće i danas, a prvotne dužine od 316 cm. Kasnije je crkvica dozidana, produžena, proviđena vratima i dovedena u današnje dimenzije 316 x 470 cm. Dozidani dio ima zidove debljine 30 cm, vrata su okrenuta prema zapadu, a na krovu pored vratiju bio je sagrađen i mali toranj, zvonik s malim zvonom visokog tona. U Šematizmu klera biskupije Senjske iz 1873. godine Mlakar je našao podatak da se u župi sv. Vida u Prezidu pored župne crkve spominju kapele Blažene Djevice Marije od sedam žalosti na Kozjem Vrhu te kapela svetog Ivana i Pavla u Kranjcima. Godine 1960. zvonik je premješten kao dodatak kapeli, na stupove ispred ulaznih vratiju a kapela ili kako je žitelji zovu crkvica, pokrivena je crijepom. Prednji otvoreni dio prvobitne kapelice sa zupcima i lukom dočarava pregradu između svetišta i lađe, a u dnu crkvice smješten je oltar vjerojatno rad lokalnog umjetnika.

OSTALI SAKRALNI OBJEKTI

Kapelica sv. Križa na mjesnom groblju izgrađena je 1781. godine a obnovljena 1999. godine. Kapelica svetog Jakova u Gredicama (Zbitke) izgrađena je 1855. godine a obnovljena je 2000. godine. Na području Prezida i okolnih naselja postoje brojna raspela.

ŽUPNICI U PREZIDU ILI IZ PREZIDA
U starim zapisima spominju se brojni župnici i svećenici koji su ovdje radili ili su rođeni u Prezidu, te vrijedi da ih se posebice spomene. Od Rudolfa Janeša iz Kozjeg Vrha saznao sam da je prvi kaplan u Prezidu bio Mihael Redde (1729.-1736.g.). Zvao se kaplan Babnopoljski jer se tada Prezid zvao Staro Babno Polje. Duhovnici Bolfič (1759.-1770.g.) i Marjašević (1778.-1806.g.) spominju se nakon Mihaela, no vidljive su određene praznine od 1736.-1759.g. i od 1770.-1777.g., a sličnih je praznina bilo i kasnije. No to ne znači da tada u Prezidu nije bilo svećenika, oni ili nisu nigdje zapisani ili su možda dolazili iz drugih sredina vršiti službu božju u Prezid. Godine 1843. u Prezidu se spominje Antun Žagar kao kapelan a Augustin Žagar kao upravitelj župe. Juraj Justin bio je župnik do 1849.g., Martin Glasar upravitelj župe 1849.g.,a Bonaventura Kerticz 1850.g. Antun Žagar je dužnost župnika u Prezidu obavljao od 1850.-1875. dok je Juraj Štanfelj to bio 1876.g. Rade Vlašić bio je župnik od1877. godine sve do svoje smrti 1910. godine a naslijedio ga je Petar Brozičević koji je zupnikovao do 1914. godine. Josip Pretnar bio je upravitelj prezidanske župe u dva navrata, prvo kratko vrijeme 1914. godine a potom od 1933.-1939.g. Ivan Kauzlarić župnikovao je u Prezidu od 1914.-1933.g. a Franjo Poš duhovnik od 1939.-1944.g. Janko Weingler došao je u Prezid 12.11.1950.g. i tu ostao do 16.11.1960.g.. Naslijedio ga je Mate Vuković 25.09.1968.g. i bio je upravitelj župe do 10.07.1983.g. kada u Prezid dolazi vlč. Ivan Novosel i ostaje do 13.09.1985.g.Od tada pa sve do prije nekoliko godina župnik je u Prezidu bio vlč. Marko Barišić, svećenik zaređen 29. lipnja 1980. godine, rođen 14. lipnja 1952. godine u Gradini župa Cer, svećenik sarajevske nadbiskupije. Njega je naslijedio vlč. Ivan Troha koji je neko vrijeme bio župnik u svim župama čabarskog kraja a božju službu obavljao je s župnim vikarom Tomislavom Ravnjakom. Godine 2004. Tomislav Ravnjak imenovan je župnikom u Prezidu. U Prezidu su bili rođeni: Lenart Janeš (02.11.1782.g.) posvećen za župnika 1810.g. a umro je 10. siječnja 1858.g.. Juraj Janeš rođen je 13.04.1803. godine, svećenikom je postao 1830. godine Za oba je zanimljivo da su rođeni u obitelji Janeš ili po domaće "Kunjšli" na Kozjem Vrhu. Antun Paulin rođen je u Prezidu 1732. godine a umro je 9. lipnja 1805. godine. U novije vrijeme ovdje su rođeni vlč. Ivan Troha zaređen za svećenika 22. travnja 1972. godine sada župnik župa Gerovo i Hrib te vlč. Josip Malnar zaređen 25. lipnja 1977. g. danas župnik u župi Plešce.